Pred prvi snijeg
Evo, vec je 25. novembar, iako nije zvanicno stigla , miris zime je odavno u vazduhu. Negdje su laste selice vjesnici zime,a ovdje u Beogradu je to zasigurno košava.Iako je nemilosrdna raduje me ,jer znam da je onda i snijeg blizu! I nakon 22 godine prvom snijegu se radujem kao i prije.
Nista ljepše od radosti prvog snijega. Praznična euforija odavno tinja u meni, iščekuje prve ulične kulise,okićene jelke, izloge, novogodišnja sniženja,poklanjanja,šljokice! Definitivno najdraži period u godini.
Nasa mala porodična tradicija podrazumjeva da svi zajedno kitimo jelku, obicno 30.decembra.Tata uvijek nabavi veliku prirodni jelku,mi djeca(iako niko od nas 4 vise nije dijete) radosno izvučemo sav nakit i kitimo jelku i kucu cijelu noc, obicno uz vatru u kaminu,fotografisanje,snimanje pravimo porodicne uspomene!
Kao i svaka priča, i ova ima svoju drugu stranu.Postoje i oni ljudi koji ne vole zimsku magiju,oni koji se povlače uz bjeg pred dahom sjevera(kako kaze pjesma). Zar to nije tužno? Razmišljala sam o tome često, jer poznajem mnogo ljudi koji nemaju taj novogodišnji osjecaj, i došla do zaključka da je to nešto što stičes u kuci,porodici,nešto što ako ti roditelji ne pruže,ostaje zauvijek izgubljeno. Zato, hvala mojim roditeljima.