Cim dodju hladni zimski dani,slobodno vrijeme obicno rado provodim u toplom krevetu uz TV .Ali,uvijek postoji problem : sta gledati?! Svima nam je jasno da naci dobar film/seriju/emisiju na tv je prava lutrija,S toga,počela sam da sama skidam serije. U poslednje vrijeme sam odgledala jako dobrih serija,različitih žanrova,ali trenutni favorit je definitivno ,,Arrow" .
Evo,
vec je 25. novembar, iako nije zvanicno stigla , miris zime je odavno u
vazduhu. Negdje su laste selice vjesnici zime,a ovdje u Beogradu je to
zasigurno košava.Iako je nemilosrdna raduje me ,jer znam da je onda i snijeg
blizu! I nakon 22 godine prvom snijegu se radujem kao i prije.
Nista
ljepše od radosti prvog snijega. Praznična euforija odavno tinja u meni,
iščekuje prve ulične kulise,okićene jelke, izloge, novogodišnja
sniženja,poklanjanja,šljokice! Definitivno najdraži period u godini.
Nasa
mala porodična tradicija podrazumjeva da svi zajedno kitimo jelku, obicno
30.decembra.Tata uvijek nabavi veliku prirodni jelku,mi djeca(iako niko od nas
4 vise nije dijete) radosno izvučemo sav nakit i kitimo jelku i kucu cijelu
noc, obicno uz vatru u kaminu,fotografisanje,snimanje pravimo porodicne
uspomene!
Kao i
svaka priča, i ova ima svoju drugu stranu.Postoje i oni ljudi koji ne vole
zimsku magiju,oni koji se povlače uz bjeg pred dahom sjevera(kako kaze pjesma).
Zar to nije tužno? Razmišljala sam o tome često, jer poznajem mnogo ljudi koji
nemaju taj novogodišnji osjecaj, i došla do zaključka da je to nešto što stičes
u kuci,porodici,nešto što ako ti roditelji ne pruže,ostaje zauvijek izgubljeno.
Zato, hvala mojim roditeljima.